Pogled na stanje u RH

Prije svega veliki pozdrav čitateljima i čitateljicama o mojim razmišljanjima o stanju u RH gledano iz očiju HRVI-a. Da objašnjavam političko stanje u RH nemam nimalo volje ali niti ni želje. Više ću se bazirati na ekonomsko stanje cjelokupnog stanovništva te HRVI kao skupine ljudi drugoga reda. Pošto je večina HRVI-a dala najvrijednije što je mogla za slobodnu RH a to su zdravlje i život, svaki od nas je očekivao barem trunke poštovanja, a ne omalovažavanja i šikaniranja od svih političkih struktura unutar RH. Da postoji podjela između Branitelja i HRVI-a je svima poznato a to možemo zahvaliti određenim strukturama unutar RH jer su sustavno uništavali bilo kakav oblik ujedinjenja. U ovome segmentu moram navesti i sustavno omalovažavanje i kriminalizacija Domovinskog rata kao obrambenog rata od strane svih političkih stranaka unutar RH. To je vrlo lako vidljivo iz knjiga iz povjesti za osnovne i srednje škole. No vratimo se na ekonomsko stanje stanovništva u RH koje je ispod svih razina siromaštva. Tijekom Domovinskog rata sustavno je uništavana poljoprivreda i privreda. Velke tvornice su uništavane zbog rasprodaje strojeva i atraktivnog zemljišta pod izlikom da se moramo prilagoditi tržišnoj ekonomoji. To je notorna laž jer samim masovnim otpuštanjem radnika stvoreni su preduvjeti za legaliziranu pljačku. Što se tiče samih radnika  i njihovih obitelji tim činom su dovedeni na granice čistog preživljavanja. Nisam ekonomist ali znam da se ekonomski rast izračunava prema srednjem sloju društva koje je kod nas totalno uništeno. Kod Nas postoje samo dva sloja društva a to su; vrlo bogati te vrlo siromašni koji se svako dan bore za koricu kruha koju će donjeti svojoj obitelji. Smanjena cijena rada, rad bez plaće nekoliko mjeseci, otpuštanja sa radnih mjesta bez opravdanog razloga su samo jedni od masu primjera stanja u RH.Zato se sami Branitelji i HRVI pitaju da li smo se borili za takve stvari ili za boljitak cjelokupnog stanovništva u RH. Borili smo se da izađemo iz jednog totalitarnog režima da bi ušli u drugi totalitarni režim.NE NISMO SE BORILI9 ZA TAKVO STANJE VEĆ ZA STANJE U DRŽAVI GDJE ĆE SE CIJENITI SVAKI POŠTENI RAD, POŠTENJE I GRAĐANIN KOJI ĆE BITI ADEKVATNO PLAĆEN ZA SVOJ RAD DA SVOJOJ OBITELJI MOŽE PRUŽITI NORMALAN ŽIVOT.