moja razmišljanja: Tajni planovi MMF-a i Svjetske banke

moja razmišljanja: Tajni planovi MMF-a i Svjetske banke: Tajni planovi MMF-a i Svjetske banke Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničk...

Tajni planovi MMF-a i Svjetske banke

Tajni planovi MMF-a i Svjetske banke Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je "progovoriti" o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje "pomažu". Četiri koraka do prokletstva Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka. Prvi korak – privatizacija Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. "Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara" – kaže profesor Stiglitz. Drugi korak – liberalizacija Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na "zakonit" način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat podimenom "krug vručeg novca". Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu "presušiti" za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. "Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv" – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve. Treći korak – tržišno određivanje cijena Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano "tržišno određivanje cijena". To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak. Četvrti korak – MMF-ov prosvjed Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena "na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava "vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri. U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju. Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari: Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje. Da nisu uspješni! Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? "Da" – kaže profesor Stiglitz: "Bocvana!" Njihov trik? "Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home! Članak je izvorno objavljen u "The Observeru", 29 travnja 2001. prije desetak godina. Možete ga potražiti i putem Google: Joseph Stiglitz Observer, IMF's four steps to damnation.

moja razmišljanja: Milanović sigurno nije moj premjer a ni Hrvatskih ...

moja razmišljanja: Milanović sigurno nije moj premjer a ni Hrvatskih ...: Milanović nije moj premjer a nije ni HRVATSKI ! Dok Narodna banka ukrade 36 MRLD USD da MILIJARDI DOLARA na prodaji zlata, dok je samo na C...

Milanović sigurno nije moj premjer a ni Hrvatskih Branitelja

Milanović nije moj premjer a nije ni HRVATSKI ! Dok Narodna banka ukrade 36 MRLD USD da MILIJARDI DOLARA na prodaji zlata, dok je samo na Croatia Osiguranju razlika u cijeni 1-2 MRLD €, dok je Rvacka dnevna kamata od 10 000 000 EUR da svaki dan, dok su banke prodane za 5-7% i danas ostvaruju dobiti od 300-500% i iznose novac iz zemlje, dok se rađa dijete u RH sa - 18 000 EUR, dok imamo 400 000 nezaposlenih, 560 000 zaposlenih na crno, standard na dnu a 1970 smo imali veći standard od Italije i Austrije, dok se krade di god stigne, dok su resursi predani korporacijama, ceste idu na koncesiju a mi niti se njima vozimo ali ih plaćamo kroz stotine stavaka, dok se porezima namiruju kamate, novim porezima, i inflacijskim porezima zvanim poskupljenjima, dok MMF i Svjetska banka odrađuju Lijepu našu kao mesar tele, red privatizacije, red liberalizacije, red tržišnog određivanja cijena, dok nam Jadran stoji kao kurva raširenih nogu da svi rade što žele sa morem, i dnom jer nema IZRIČITOG GOSPODARSKOG POJASA "Bene docet, qui bene distinguit." Dobro uči, tko dobro razlikuje. Izlazak iz krize je odvajanje od svjetskog financijskog sistema koji je postavljen prije davanja neovisnosti kolonijama... Izlazak iz krize je revizija privatizacijske pljačke. Izlazak iz krize je kreiranje novca u HNB kako je to i rađeno do 1994 godine, usmjeravanje kreditnih linija u revizijom vraćene HRVATSKE BANKE i ulaganje istog po resursima i aktivacija istih i pokretanje proizvodnje sa ciljem punog zapošljavanja stanovništva. Pokretanje poljoprivredne proizvodnje putem DRŽAVNE POLJOPRIVREDNE BANKE i reformi. Gradnja turističkih kapaciteta koji imaju sezonu 12 mjeseci i visoku sezonu 90 dana sa targetiranjem penzionera u sjevernim zemljama za zimski period. Odvajanjem od EU također je mogućnost velikih reexportnih poslova putem DRŽAVNIH DUTY FREE LANACA. Otvaranje instituta za razvoj tehnologija, software, ulaganje u naše inovatore koji se sajmova vraćaju sa 100 zlatnih medalja. Carinama štiti ekonomski prostor kao i kvotama te svi uvoznici koji ne transferiraju tehnologiju u RH moraju plaćati dodatne namete. Proglasiti gospodarski pojas .. i kreditnim linijama organizirati farme riba, školjaka i istraživanja nafte i plina u Jadranskom moru !!! Za kraj višak administracije transferirati u nova radna mjesta u realnom sektoru u što i spada podjela RH u 5 gospodarskih zona sa gradovima samo većim od 300 000 stanovnika !!! Administraciju mora nadomjestiti eGovernment elektronski sistem komunikacije sa stanovništvom, uz pogodne usluge javnih bilježnika za elektronski nepismene građane. Za kraj, dolazi do smanjivanja poreza i nameta postepeno, jer ne kreiranjem novog vanjskog duga zbog oslobađanja HNBa kao i smanjenje administracije i fiksne potrošne strane budžeta, dobivamo u dugom roku, najniže poreze, najniže namete i najbolje input cijene reformama državnih poduzeća kao što su HEP, INA, HRVATSKE VODE, KOMUNALNA DRUŠTVA, PLIN itd... Eto, sve jednostavno ako postoji interes dobrobit za stanovnike ekonomskog prostora. Odvajanjem od NATO saveza ostavlja se profesionalna vojska sa obveznom rezervnom vojskom a to je STANOVNIŠTVO, princip općenarodne obrane !!! Radom, reformama, menadžmentom dobiva se najbogatija zemlja na svijetu jer nas ima 4 ,29 M stanovnika a resursima smo bogati, jako bogati !!! Ako postoji želja za pljačkom i naglim stjecanjem bogatstva političara onda se prodaju jeftine priče i lažna obećanja... Dokle će narod slušati ove laži ? Ne znam. Od 1990 ili iza smrti Tita, ova pljačka ne prestaje i ne vidi joj se kraj. Zašto ? Zbog svih nas koji šutke sve to odobravamo !!! ZAJEDNO STRATEGIJA RH EKONOMSKI HRVATSKI MODEL