Jedna od malobrojnih detaljnijih analiza ZA i PROTIV ulaska Hrvatske u EU od Gospodina Hrvoja Kovacica.
(Hrvoje Kovacic) Argumenti za i protiv EU-robske Unije:
Argumenti protiv ulaska Hrvatske u EU-robsku Uniju:
------------------------------------------------------------------
1) Sama ta Unija je na raspadanju, države kao što su Španjolska, Italija, Grčka, Portugal, Irska, Belgija… su već bankrotirale, samo se to javno iz političkih razloga ne priznaje i ne objavljuje.
Ako te zemlje imaju dugove: Španjolska oko 1,8 bilijuna eura ( tisuću i osamstomilijardi eura ) Italija 1,9 bilijuna eura, Grčka sedamsto milijardi eura… ukupno tzv. Eurozona preko 6 bilijuna eura (šesttisuća milijardi eura ) onda je svakom normalnom stanovniku Hrvatske, ali i te EU, jasno, da se radi a bankrotu Europske unije i tih navedenih ali i drugih pripadajućih joj država.
2) Untjecaj u toj Uniji ili na Uniju koja ima oko 500 milijuna stanovnika s naših 4,5 milijuna, što je ispod 1% stanovništva Unije, može biti mali i nikakav. S druge strane ta Unija ima veliki utjecaj na nas jer smo malobrojni, s poharonom poljoprivredom i industrijom, bez plana i programa ni bivše ni sadašnje Vlade za izlazak iz krize.
3) Naša je država zadužena za preko 50 milijardi eura vani i za oko 50 milijardi kuna unutar zemlje. Ulaskom u taj konglomerat država kriza i nezaposlenost će se samo još povećavati, jer nismo tim subvencioniranim velikim poduzećima i agraru iz EU-a u nikakovom pogledu dorasli.
4) Ulaskom u Uniju mogu profitirati nezasitni političari skoro svih saborskih stranaka. Oni će biti zastupljeni i u EU Parlamentu, a plaće im ne će biti ispod 15.000 eura mjesečno + putni troškovi + dnevnice… Zato se tako grčevito i pomahnitalo i bore za taj ulazak Hrvatske u to nepravedno i bankrotirano društvo u kojem više od 50 milijuna ljudi živi na rubu egzistenicije i velikim dijelom gladuje.
5) I ovo malo školovanih kadrova iz Hrvatske će otići u bogate zemlje ako uđemo u EU a naša država će tonuti i tonuti sve dublje kao i afričke kolonije.
6) Nakon rasprodaje obiteljskog srebra od naših „elita“ i prije ulaska u Uniju sada možemo još jedino ponuditi: vode, zemlju, šume, otoke, more…zar je to rješenje?
7) EU-robska unija je mirno gledala kada su nas agresori bombardirali i klali.
Štoviše nametnula nam je embargo na oružje, na prijedlog prijatelja im Bude Lončara ministra SFRJ, da se ne možemo braniti.
Kada smo se iscrpili onda su nas priznali, znajući da u takvom stanju ne možemo biti za njih nikakav partner nego inferiorni vazal. „Pokupovali“ su ili bolje rečeno darovano im je sve za jednu kunu a neki biseri hrvatskog gospodarstva i ispod jedne kune: HR-banke smo sanirali za 80 milijardi kuna i „prodali“ ih „našim europskim prijateljima“ za 7 ( sedam ) milijardi kuna, kod Croatia banke su dionice vlasnicima dioničarima konfiscirane kao 1945. i čeka se stranac koji će banku dobiti, pa dolazi Pliva, Pivovare, Hoteli, Hrvatski telekom, itd. itsl.
Gledati u EU prijatelje može samo netko tko je naivan, tko se ne razumije u ekonomske zakonitosti ili tko jednostavno ne razlikuje dobro od zla. Onaj tko Hrvatskoj ne želi dobro. Nitko nikada se od EU-a nije usrećio osim možda nekih velikih država… pa tako ne će ni Hrvatska!
8) EU radi permanentno više od 15 godina na tome da se u Hrvatskoj izjednači žrtve s agresorom. Tako su dali pohapsiti i utamničiti hrvatske generale i visoke časnike, ali i stotine i stotine običnih vojnika i građana samo zato što su pomogli da se Hrvatska obrani. Da ne nestane.
Sada čame u nizozemskim i drugim kazamatima za Božju slavu.
Ništa ove „elite“ nisu učinile za njihovo izbavljenje, štoviše, kako ono bijaše:
Locirati, identificirati, uhititi, transferirati…
Naših je preko 2000 najboljih i najčestitijih boraca diglo ruku na sebe jer nije moglo gledati i trpiti ovu nepravdu. Tko je kriv za to? Hrvatske „elite“ koje ništa ne čine da istina i pravda izađe na sunce. Dok se svi naši borci ne oslobode i dok im se neda obešetećenje, nema ni govora o ulasku u to društvo.
9) Dok taj EU ne zauzme jasan stav, tko je bio agresor a tko žrtva u ratu 1991. – 1995. ne možemo srljati na slijepo u to društvo, koje već sad velikim dijelom govori o „građanskom ratu“ na Balkanu devedesetih godina prošlog stoljeća.
Ništa, ni slova o denacifikaciji fašističke Srbije, nismo mogli čuti.
O logorima u Srbiji niti govora, o silovanima odvedenim hrvatskim građankama u Srbiju niti govora…o mrcvarenim i ubijenim hrvatskim građanima po logorima: Begejci, Stajićevo, VIZ Beograd, Bubanj potok, Novi Sad, Velepromet, Petrovci, Šid, Srijemska Mitrovica, Duboki potok, Banja Luka, Niš, Manjača, Batkovići, Aleksinac, Bileće, Morinj… niti govora... i po drugima "farmama" po Srbiji niti govora...
10) Dok taj EU preko Međunarodnog suda ne osudi SRJ/Srbiju-Crnu Goru / Srbiju za agresiju na Hrvatsku, za paljenje, razvaljivanje, genocid, etnocid – na naknadu ratne šete od 32,5 do 35 milijardi eura – ne može se ulaziti u taj savez. To bi bila prijevara pred Bogom i narodom!
Argumenti za ulazak u EU-robsku Uniju:
--------------------------------------------------
Uhljebila bi se politička vrhuška u Bruesselu sa plaćama od 15.000 do 20.000 eura umjesto sadašnjih 3000 do 4000 eura mesečno.
Zato je ta ista tako i pomahnitala za ulazak Hrvatske u EU i dala – zamislite – 3 tjedna vremena da se građani informiraju o toj umjetnoj tvorevini na raspadanju – EU! A te „elite“ su trebale za pregovore – koliko? Pa samo oko 8 ( osam ) godina. Građani su, eto, tako genijalni, pa im je dosta 3 tjedna da sve to shvate!
Nema komentara:
Objavi komentar